Današnje doba modernih tehnologija i globalizacije donosi brze promjene u svim aspektima ljudskog života. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opći razvoj kontinuirano zahtjeva nova znanja i vještine. Javlja se potreba za što bržim, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno i široko dostupno.
Osnovna definicija e-učenja kaže kako je to korištenje multimedije i interneta u svrhu poboljšanja kvalitete učenja – omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama, te omogućavanjem suradnje i komunikacije na daljinu.
Početak obrazovanja na daljinu na sveučilišnoj razini dogodio se u SAD-u krajem 19. stoljeća, kada je pokrenuto više inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija. Već početkom 20. stoljeća pozornost je usmjerena kreiranju novih pedagoških modela za dopisne studije, kao i standardima kvalitete za njihovo provođenje. IT tehnologija omogućila je interaktivno podučavanje u obrazovanju na daljinu koje je vođeno posebno dizajniranim obrazovnim softverom (engl. courseware), a prvi takvi sustavi pojavili su se približno 1960. godine. Poseban napredak u korištenju računala za obrazovanje omogućila je tehnologija multimedijskog CD-ROM-a, a svojevrsna tehnološka i pedagoška revolucija u obrazovanju na daljinu nastupila je s razvojem World Wide Web-a.
Zašto učenje na daljinu ?
- Smanjuju se troškovi i povećava efikasnost edukacije;
- Smanjuje se ovisnost organizacija o fluktuaciji radne snage;
- Ubrzava se proces učenja i čini fleksibilnim (moguće učiti s bilo koje lokacije i u bilo koje vrijeme);
- Unaprjeđuje se izvrsnost pojedinca i organizacije;
- Omogućava se učenje u vremenu i dinamikom prema potrebi studenta;
- Jednostavno uvođenje novih zaposlenika u poslovne procese;
- Sadržaj za e-učenje prilagođen potrebama organizacije;
- Jednom napravljen sadržaj postaje trajno vlasništvo klijenta bez ograničenja u pogledu korištenja.
